Vrabac - Dil drugi |
A sad čujte našu rivijeru od Kaštela do Trogira cijelu. Već prvi po redu je veliki lovac za naše pojmove on je pravi borac. Ali nije momci od onijeh tica štono love cure pomoću kolica. Njegova su kola malo povelika ali mu je kljuse zato prava dika. On svog konja rad vozačkog hira prije svake vožnje malčice frizira. U kutu sjedi i očima žmiri prošlog ljeta najveći su rodili kumpiri. Do njega sjedi naš Frane-Spavalo za dobro čitanje uvjek mu je stalo. Zato Frane oprosti mi ako loše čitam jer sam tu samo neznatan i sitan. Al' ako se nešto dobrog događati stade skupa ćemo viknut; pogledaj naslade. Lijepi Vjeko sad si ti na redu i tebi ću uputit po koju besjedu. Neću ti govorit o divnome stasu ili pak o tvome umiljatom glasu. U tebe je neka poznata rodbina od barbe Belasa pa do Tevenina. Maca te je davila kao ljuta zmija i sad ti je problem –samoindukcija. Pređimo još lijevo gdje sjedi Čarija taj vam pjeva ljepše od Elvis Prislija A da samo znate kakav kaput nosa sve on to dobavlja dolje s Ponte Rosa. Ovako predivan i očima godi jer se sad oblači po posljednjoj modi. Strc, brc. Tu ljudina Dabo sad se skriva o dujama malim on povazdan sniva. Ali jedan profo snove mu podriva otkad su se sreli Dabo je na muci zato veli; dabogda ga oglođali vuci. Ali znajte momci ima on i seju kada ćemo Dabo ić' na matineju. On je uvjek točan, u školi ne fali često preko sata i viceve vali. Ali ako ima u razredu trke to sigurno Dabi pituraju brke. Kad ga Đoko stisne sav se jadan prene zato je i reko: Odstranite ovog čovjeka od mene. Kraj njega jedan sjedi što ga zovu Zmija kad je puna ura krepaje od smija A udarac tupi daleko se čuje to on Dabu mehanički uzbuđuje. Prije nešto dana Paštrović ga zove da vidimo malo te lekcije nove. Sve je Fili naučija, ali što mu vridi kada nije shvatija božje zapovidi. Imamo mi u razredu i dva državnika to su Fidel Kastro, razredna nam dika i U Tant-ova slika i prilika. Obadva su momčine i dobri su đaci u redovnom učenju pravi su prvaci. Ali momci gledajte, očale ih krase učenjem su i to zlo navukli nase. Ninčeviću, nesrićo Solinska Oluja te sve pomalo stiska Al će jednom i to zlo da mine vratit ćeš se ti na Rupotine. Na mjesece u školi te nema baš te briga kad ima i drugih problema. Samo pazi, snađe li te još koja nevolja neće te spasit ni solinska povelja. Ispred mene neki Janko sjedi to je onaj što šporko besjedi. Cesta mu je široka ko more preko zebre gazi profesore. Kad u kino pođe i to zlo ga snađe pokraj njega uvjek Ljubetić se nađe. Još daleko ispred sjedi neki Coka njega Ljubo svaki čas ukoka. A crtanje shema nikome ne šteti zato ga i zovu novi Giacolleti. |