S ove godišnjice mature nismo uspili dobiti fotografije, ali znamo da je usprkos svemu vrlo uspješno obilježena.

Naime, u vremenu predratnom, nije bilo ni zgodno ni lako organizirati proslavu. Ipak nakon prozivke u školi i pića u Lučici, pala je odluka da se ide u Pere u Sitno. Tu je u posebnim uvjetima, i na jedinstven način nestao jedan pršut i nešto vina da bi se sve to vratilo kao dašak veselja na licima svečara. Srca su se otvorila i veseli žagor zamjenila je pjesma.

Nakratko zatim, privučeni mirisom domaćeg ognja prebacili smo se u Živka i uz 'vrapca' i 'teoreme' čekali pečenu janjetinu. Neki su kratili vrijeme na balote, a drugi na karte, zalijevajući grla domaćim vinom.

Na kraju smo, neočekivano, sretni i veseli lagano i pažljivo krenuli put doma.